U našoj udruzi HDLU Zagreb u više navrata proteklih godina upozoravali smo na velike financijske namete, koji se ispostavljaju pred likovne umjetnike u nekim strukovnim likovnim udrugama, pisali smo o tome i na našem portalu (link), a također je HDLU Zagreb o tom problemu opširnim dopisima izvjestio i Ministarstvo kulture RH, kao i Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika, insistirajući da neke strukovne udruge prestanu s tom praksom financijskog izrabljivanja likovnih umjetnika, koji u današnjim vremenima vrlo teško dolaze do posla i jedva preživljavaju na nerazvijenom i neuređenom tržištu.
Povodom toga, ovih dana nas je razveselila, čak pomalo i zabavila obavijest kolega iz HDLU-a u Meštrovićevom paviljonu, koja se može vidjeti na linku, a gdje kolege iz uprave HDLU-a pišu da će od 1. veljače HDLU izdavati različite potvrde svojim redovitim članovima – bez naplaćivanja naknade.
Zatim iz HDLU-a objašnjavaju da su to plaćanje raznih potvrda uveli još 2009. godine, kao jedan od izvora prihoda za premošćivanje teže financijske situacije, uzrokovane sudskim sporom negativnog ishoda po HDLU, koji je proizašao iz utvrđene povrede radnog prava iz 2004. godine, pri čemu je uprava HDLU-a imala obavezu namirenja naknada temeljem sudskih presuda, u ukupnom iznosu od 1. 116.016,64 kn.
HDLU Zagreb svakako pozdravlja ovu odluku kolega iz HDLU-a da konačno prestanu hrvatskim likovnim umjetnicima prodavati sve moguće potvrde da bi platili svoje izgubljene sudske sporove, no pri tom se mi i dalje moramo pitati: zbog čega su uopće članovi HDLU-a čak 9 godina morali snositi teret povrata tih dugova, za koje uopće nisu bili krivi, jer nikada nitko od članova HDLU-a nije povrijedio ničije radno pravo i nije gubio nikakve tužbe na sudu u ime udruge – pa zašto su onda članovi HDLU-a i hrvatski likovni umjetnici morali snositi taj teret nečije tuđe krivnje??
I zašto nikada u toj udruzi pravi krivac za tu povredu radnog prava nije bio pozvan na odgovornost, i da se po mogućnosti ispriča zagrebačkim i hrvatskim likovnim umjetnicima što im je uzrokovao štetu u njihovoj strukovnoj udruzi, te da se takvim ljudima ubuduće onemogući da bilo šta rade u bilo kojoj strukovnoj udruzi, kako opet ne bi uzrokovali slične štete??
Ovo pitanje odgovornosti jako je važno postaviti na hrvatskoj likovnoj sceni, jer dobro znamo da su neki umjetnici bili izbacivani iz HDLU-a, samo zato jer su poštivali Zakon o udrugama i temeljem njega su željeli nadzirati rad u svojim udrugama, no paradoksalno, neki umjetnici u HDLU koji su pokušali nadzirati svoju udrugu, pristojno postavljajući pitanja o različitim financijskim nejasnoćama, iz te udruge su bili izbačeni zbog svojih pitanja, a s druge strane, neki pojedinci koji su sasvim realno uzrokovali golemu financijsku štetu udruzi HDLU, zbog te štete nikad nisu ni bili prozvani, nego ih je sadašnja uprava HDLU-a zaštitila od odgovornosti, i time se onda može čak reći da je i sadašnja uprava HDLU-a također uzrokovala svojevrsnu štetu svojoj udruzi, gurajući probleme te udruge pod tepih i cenzurirajući one likovne umjetnike, koji su u toj udruzi samo željeli da se jasno definiraju ta pitanja odgovornosti.
Nadalje, time što će HDLU svojim članovima prestati prodavati razne potvrde, još uvijek nije riješen problem velikih kotizacija na javno dotiranim izložbama u organizaciji HDLU-a, gdje umjetnici i pored članarine, moraju plaćati da bi u toj udruzi uopće mogli izložiti svoj rad, a moraju plaćati i ulaz na druge izložbe u organizaciji HDLU-a, što dakle znači da osim potvrda, HDLU već godinama svojim članovima prodaje pravo da uopće uđu u svoj tzv. Dom, uprkos tome što je Meštrovićev paviljon trebao biti dom svih hrvatskih likovnih umjetnika. I ne zato da bi sadašnja uprava HDLU-a iz njega izbacivala zagrebačke i ostale umjetnike, preskupo im naplaćivala ulaznice i kotizacije na javno dotiranim izložbama, nego zato da bi to Društvo okupilo umjetnike u konstruktivnim aktivnostima njihove profesije, umjesto da se umjetnici 9 godina zamaraju sa njihovim tužakanjem po sudovima, njihovim dugovima, i sl.
U tom smislu, savjet HDLU Zagreb kolegama iz HDLU-a je slijedeći: svim likovnim umjetnicima u Hrvatskoj danas trebaju nove vrijednosti, jedna dubinska katarza da se pročisti nered u njihovim strukovnim udrugama, da se jasno definiraju pitanja odgovornosti za taj nered i da se ne kažnjavaju nedužni, dok se krivci štite i amnestiraju od odgovornosti za nastalu štetu.
Treba nam i jedna nova etika, da elitistički izdvojene uprave nekih strukovnih udruga prestanu od svojih kolega tražiti novac za sve moguće, jer nisu tu samo potvrde problem, nego treba ukinuti i kotizacije na žiriranim izložbama za profesionalne likovne umjetnike, a zgradu Paviljona treba prestati privatizirati, te se umjesto toga trebamo svi skupa nastaviti boriti da se toj zgradi vrati njena prvobitna namjena, da ona zaista jednom postane pravi Dom svih hrvatskih likovnih umjetnika, a ne zatvor za cenzurirane umjetnike, gdje će nedužni umjetnici plaćati – za tuđe greške.
2. 2. 2018.
Krešimira Gojanović, predsjednica HDLU Zagreb
Robert Štimec, dopredsjednik HDLU Zagreb