Ovih dana, pred raspisani poziv Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava umjetnicima na uplatu doprinosa, javili su nam se, jednako kao i prošle godine – neki mladi umjetnici, koji su tvrdili da im neke strukovne udruge u kulturi sa popisa umjetničkih udruga HZSU-a naplaćuju izdavanje potvrda o ispunjavanju umjetničkih brojčanih kriterija iz Pravilnika HZSU-a, i te im potvrde udruge naplaćuju u visini od 100 do 300 kuna po potvrdi!

HDLU Zagreb je povodom ovog problema već kontaktirao Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika, ali i Ministarstvo kulture, sa molbom da se provede neki nadzor nad tim prodavanjem potvrda za upis u HZSU, a što godinama rade neke velike strukovne udruge, koje inače već dobijaju i goleme proračunske dotacije i imaju dovoljno prihoda od članarina svojih članova, pa je potpuno nejasno zbog čega im je onda potrebno i da sa ovim dodatnim financijskim nametom opterećuju mlade likovne umjetnike, koji su ionako pretjerano financijski opterećeni sa svih strana??

Naime, zadnjih godina neke udruge dotirane iz proračunskih sredstava, uprkos tome dodatno žele zarađivati i na umjetnicima, pa potvrde za HZSU i nisu jedino što se prodaje umjetnicima, nego se prodaju i potvrde za porezne olakšice, zatim umjetnicima se naplaćuju nekakve ”kotizacije” da uopće mogu pristupiti i izlagati na skupnim izložbama, a koje su već dobile velike javne dotacije u tim udrugama, također se od umjetnika tražilo i da plaćaju za samostalno izlaganje u nekim galerijama sa bivšeg popisa HZSU-a, takozvanih ”priznatih” izložbenih prostora, pa neke strukovne udruge traže i po 300 – 400 kuna kotizacije samo da bi umjetnicima pregledali molbu na natječajima za upis u članstvo, pa nadalje u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, od umjetnika se godinama tražilo da plaćaju najam mjesta na sajmu Artomat cca 1000 kuna za tjedan dana(!) – i čini se da jednostavno nema kraja financijskim zahtjevima, koje neke udruge postavljaju pred svoje članove i likovne umjetnike.

Pri tome se postavlja pitanje da li te udruge uopće imaju u svom Statutu propisano da mogu stjecati prihode prodajom raznih potvrda svojim članovima, iznajmljivanjem javnih izložbenih prostora umjetnicima, iznajmljivanjem prostora za štandove, uzimanjem raznih ”kotizacija”, ”participacija” i ”donacija” od umjetnika, i pored članarine koju su također već naplatili umjetnicima? Također se postavlja pitanje zašto neke udruge ne ispostave neki transparentan Troškovnik umjetnicima odmah na upisu, da im jasno kažu šta će sve morati plaćati u toj udruzi, a ne da ih obmanjuju na način da ih prvo upišu, a onda im kroz godinu krenu prodavati sve moguće potvrde i pristup na izložbe !?!

HDLU Zagreb je mišljenja da se, osim Statutom propisane obavezne godišnje članarine, umjetnicima u strukovnim udrugama u kulturi ne bi trebalo više ništa dodatno naplaćivati, pogotovo u onim udrugama koje su na račun svoga članstva već dobile milione i milione kuna javnih sredstava iz proračuna gradova i državnog proračuna. O ovoj temi bi se trebala pokrenuti jedna strukovna, ali i etička rasprava, stoga HDLU Zagreb poziva sve zainteresirane za ovaj problem da nam se jave na službeni mail udruge hdlu.zagreb@outlook.com

Pozivamo i umjetnike da nam pišete: što ste sve i koliko do sada morali plaćati u strukovnim udrugama, te također pozivamo i Ured za udruge, Ministarstvo kulture i Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika, a kako bismo svi skupa riješili višegodišnji problem pretjeranog financijskog opterećivanja likovnih umjetnika u nekim strukovnim udrugama, koje bi i po svom Statutu trebale štititi prava umjetnika, a ne da umjetnike koriste za stjecanje svog profita.

A ako već umjetnici nešto trebaju plaćati u udrugama, onda im se to mora jasno predočiti na samom upisu u neku udrugu, jer mladi umjetnici koji danas izlaze sa umjetničkih akademija često puta nisu dovoljno educirani što ih sve čeka na hrvatskoj likovnoj sceni, i upravo zbog toga nije u redu da uprave nekih strukovnih udruga iskorištavaju njihovo nesnalaženje i neiskustvo. Strukovne likovne udruge nipošto se ne bi trebale ponašati kao nekakve privatne firme, nego bi trebale na svaki način zadržati socijalne osjećaje prema svome članstvu, i pomoći u zaštiti radnih prava hrvatskih likovnih umjetnika.