U ponedjeljak, 27. travnja 2026. u 18 sati u Galeriji Kontrast (Centar kulture Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna likovna izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’10. Zagrebački likovni salon 2026 – Mitološke priče’’, u organizaciji HDLU Zagreb. Izložba će se moći pogledati do 27. svibnja 2026., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan. Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Zagreb.
Izlažu: Nikolina Car Jergović, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Marijana Džepina, Sanja Fališevac, Krešimira Gojanović, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Ivana Kolić, Miroslava Kos, Dubravka Lukić, Rada Marković, Jelena Martinović, Tomislava Mihalj, Dubravka Periša Stepić, Stjepan Perković, Tamara Perušić, Katarina Radošević Galić, Dalibor Rubido, Marija Tokić, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan.
10. Zagrebački likovni salon 2026 – Mitološke priče
Na svom jubilarnom, 10. Zagrebačkom likovnom salonu kojega HDLU Zagreb organizira u Centru kulture Dubrava, ove godine kao koncept izložbe odabrali smo ”Mitološke priče”, da bismo kroz poetsko-simboličke prikaze različitih svjetskih mitologija preispitali teme poput čovjekove duhovne potrage za tajnom svog postanka i opstanka, preobrazbi u prirodi, magičnog i onostranog svijeta kolektivno nesvjesnog, u kojemu umjetnost vođena intuicijom otkriva mudrost izgubljenih civilizacija, njihovu prolaznost, kao i bezvremenost. Kroz mit, čovjek pokušava razumjeti vlastito mjesto u Svemiru, ali i u lokalnoj zajednici kojoj pripada. Mitološki narativi tako su civilizacijski mostovi koji omogućuju prepoznavanje sličnosti među kulturama, otkrivajući univerzalne obrasce ispod površinskih razlika identiteta, jezika i povijesti, pa upravo ta univerzalnost postaje temelj ove izložbe.
Svaki umjetnik/ica odabrao je neke mitološke priče i likove koji njega osobno najviše nadahnjuju, u namjeri da povežemo duhovnost i umjetnost, što se čini posebno značajnim u današnjem desakraliziranom vremenu u kojemu čovjek gubi osjećaj dubokog smisla, okrećući se materijalnim interesima, svedenim na puko preživljavanje i profesionalna postignuća, u dominaciji racionalno – tehnološkog determinizma.
A upravo u takvom svijetu ostajemo tragično usamljeni u nekim suštinskim životnim ‘inicijacijama’, kakve su uostalom prolazili i brojni mitološki junaci u susretu sa svojom i tuđom smrtnošću, gubitkom ljubavi ili sa različitim hibridnim ”čudovištima” poput krvoločnog Minotaura, koji nas poziva da istražimo svoju individualnu i kolektivnu Sjenu, potisnutu u nespokojnom potrošačkom hedonizmu, bez značajnijih duhovnih refleksija. U buci svakodnevice, duhovnost gubi svoj prostor i utjecaj na društvo, povlačeći se u sfere privatnog iskustva i tada nam baš umjetnik poput nekog drevnog putujućeg pjevača i tumača mitova kroz stare priče donosi nove uvide, otkrivajući temeljne obrasce u cikličkom kruženju vremena, koji nas vraćaju našim dubokim psihičkim izvorima kao točkama prirodne ravnoteže i regeneracije.
Vilinski ples Alenke Tominac u krugu nad vodom i ”Drvo svijeta” Ljiljane Tršan govore o takvoj jednoj potrazi za izgubljenom čarolijom, kada je suživot sa prirodom bio središnje mjesto svetih rituala, unutar kojih se odvijalo ”mistično sjedinjenje” duha i materije kroz različite elemente, u težnji da se sagleda cjelovita slika svijeta i našeg mjesta u njemu. Dualnosti Peruna i Velesa na svojoj slici dočarava nam i Dubravka Lukić kroz odnos horizontalno položene bijele zmije i vertikalnih stabala koja se prijeteći nadvijaju nad njom, simbolizirajući sukob različitih sila, reda i kaosa, koji se stalno izmjenjuje u prirodi i ljudskom društvu. ”Veles” Jelene Martinović u mitskoj metafori podsjeća nas na stare kulteve stočarskih nomadskih naroda, koji su tražili svoje mjesto pod suncem i životinjama od kojih je ovisilo njihovo preživljavanje, često su pripisivali nadnaravne osobine.
Tu je i potraga za izgubljenom boginjom i ponovno otkrivanje ženskog duhovnog principa: Izida na slici Ivane Kolić utonula je u podzemnoj tmini prohujalih vjekova, no to je ujedno i zaštićeni unutarnji prostor, u kojemu u dubokom smiraju klijaju sjemena novog života. S druge strane, Atena na slici Miroslave Kos i Afrodita na slici Stjepana Perkovića, svaka na svoj način govore o punoći i snazi razvijenog ženskog principa: boginja mudrosti i civilizacije (Atena) i boginja ljubavi (Afrodita) donose jednakovrijedan umjetnički odraz kroz poglede umjetnice i umjetnika, koji ženu vide kao autentično biće u puno većoj složenosti svoje prirode, nego što nam to danas nude površne medijske slike i društvene uloge.
Drevne boginje imale su svoje hramove i posvećenike, pa tako i Perzefona na slici Rade Marković izranja iz minimalističke zlaćene pozadine kao ikona ukrašena cvijećem, koja otjelotvoruje misterij sjemena i kruženje životne sile kroz godišnja doba, dok Nikolina Car Jergović prikazuje staroslavensku boginju smrti i zime, Moranu, u melankoličnoj auri hladno-plavih tonova, što nam opisuju pustoš zaleđene zemlje i završetke prirodnih ciklusa.
Psiha na slici Marijane Džepine dočekala je sjedinjenje sa svojim ljubavnikom Erosom u rasplesanim, kolorističko-linearnim vrtlozima, kao smrtnica koja na kraju svojih iskušenja postaje boginja, a Penelopa na slici Tamare Perušić u tihoj predanosti posvećuje se svom tkanju, čekajući Odiseja, dok na samom rubu slike iščezavaju sjenke odbačenih prosaca. Vilinski likovi na slikama Marije Tokić i Valentine Kasapović govore o elementarnim silama prirode kao o bajkovitim krilatim bićima, skrivenim u šumskim gajevima koji predstavljaju netaknuta sveta mjesta, dok Antonija Cesarec pronalazi inspiraciju u nordijskoj mitologiji i slika ‘’Dobre trolove’’, muškog i ženskog, u razigranoj zabavi, dok izranjaju iz male kamene špilje, okružene drvećem.
No tu su i tragični mitski likovi na slikama poput Meduze (Katarina Radošević Galić, Gojanović), koja predstavlja svrgnutu Ateninu svećenicu – duhovnu ljepotu žene degradiranu u zastrašujuće čudovište, da bi nas upozorila kako je nužno da osvještavamo, prigrlimo i iscjeljujemo unutarnje traume, za što je ipak potrebna dublja introspekcija i društvena solidarnost koja nije usmjerena samo na glorifikaciju žrtvi, nego je sposobna pronaći i efikasne metode psihološkog, socijalnog i kreativnog osnaživanja za suvremene žene.
‘’Mudre žene’’ kroz povijest i različite kulture uvijek su bile povezane sa životinjama, pa nam Dubravka Periša Stepić na svojoj digitalnoj ilustraciji predstavlja Kitsune iz japanske mitologije, kao duh lisice koji se stapa sa ženskom figurom, dugovječnom i preobražavajućom, čija moć i znanje rastu sa brojem njezinih repova, a taj lik popularan je i danas u brojnim animama, mangama i video igricama, što samo govori o tome da neki mitološki likovi mogu postati i dio suvremene kulture, u brojnim maštovitim umjetničkim re-interpretacijama. I Tomislava Mihalj na svojoj slici ”Mit o Sini i jegulji” oslikava nam susret djevojke i drugog živog bića (jegulje) u prirodnom okruženju kristalno čistog podmorja i njegove raskoši na koraljnom grebenu, dok Vanda Jurković u svom karakterističnom crtačkom rukopisu istražuje zmajeve i mitološke hibride koji nas asociraju na transformacije u prirodi i evolucijske prilagodbe, nestanak, ali i regeneraciju životinjskih vrsta.
Dalibor Rubido na svojoj slici prikazuje nam lik Morfeja, grčkog boga odgovornog za oblikovanje bića što nam se javljaju u snovima, a Marija Čingel u apstraktnim pretakanjima boje dočarava biblijski motiv gorućeg grma iz Knjige Izlaska, kao simbol božije prisutnosti i u nedokučivim prirodnim pojavama. I na kraju nam se predstavlja umjetnica Sanja Fališevac sa svojom skulpturom ”Fenix – Iznad sutona”, koja prikazuje mitsku pticu u međuprostoru kad stari oblik nestaje, a novi se još nije do kraja razvio, čime nam umjetnica sugerira ”tamnu noć duše” kao nužnu fazu suočavanja i otpuštanja naših gubitaka, prije početka novog životnog ciklusa. Umjetnost je tako na ovoj izložbi iznijela na svjetlo ono što je odavno prebivalo u nama: potrebu za smislom, gdje su mitološki motivi svojevrsni vodiči duhovne potrage u re-interpretaciji arhetipskih struktura.
Tu srećemo junake koji prolaze kroz različite kušnje, gube se u podzemlju i ponovno uzdižu, bogove čije drame odzvanjaju u smjeni godišnjih doba, boginje koje utjelovljuju tajanstveni ženski princip čarobnica i stvarateljica, životinje koje mijenjaju oblik pretvarajući se u ljude i obratno, baš kao što se i naši instinkti transformiraju u procesima osvještavanja, od automatskih reakcija prema prosvijetljenom unutarnjem glasu i viđenju.
Umjetnik koji osluškuje vlastito biće, prodire kroz psihičke slojeve i izranja s vizijama, kad sama slikarska gesta postaje svojevrsni ritual, sa kojim se unutarnje slike prizivaju u materijalni svijet. I tako nastaju osobni mitovi, isprepleteni s kolektivnom tradicijom, tvoreći prostor gdje se susreću individualno i univerzalno, da bismo se prisjetili cjelovitosti – kako čovjek nije samo racionalno biće stvoreno da radi za svoje gospodare, već je i simboličko, emocionalno i duhovno središte svog mikrokozmosa, harmonično uronjenog u veći duhovni Univerzum, gdje naše različitosti postaju neuništivo bogatstvo u tapiseriji svekolikog ljudskog iskustva, koje se tkalo kroz vjekove.
mr. art Krešimira Gojanović
Prateća virtualna izložba 10. Zagrebačkog likovnog salona može se vidjeti na portalu ‘’Zagrebački likovni umjetnici’’ na poveznici:
https://likumzg.wordpress.com/10-zagrebacki-likovni-salon-2026-mitoloske-price-virtualna-izlozba/
Umjetnici predstavljeni na pratećoj virtualnoj izložbi 10. Zagrebačkog likovnog salona 2026:
Hana Belobrk, Jasna Bogunović, Ivna Bruck, Nikolina Car Jergović, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Marijana Džepina, Sanja Fališevac, Krešimira Gojanović, Ensar Hadžić Buxhoeveden, Dalibor Ilić, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Ivana Kolić, Luka Kosanović, Miroslava Kos, Julia Kršlović, Marija Kruljac, Lovro Lipošćak, Dubravka Lukić, Rada Marković, Jelena Martinović, Snježana Mayer, Tomislava Mihalj, Irena Ostojić, Zrinka Pekez, Dubravka Periša Stepić, Stjepan Perković, Tamara Perušić, Branka Petričević Koprivnjak, Josipa Plazibat, Katarina Radošević Galić, Dalibor Rubido, Valentina Ružić, Andrea Stanić, Darija Stipanić, Katarina Šegrt, Vesna Šmigovec Gregurić, Marija Tokić, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan, Laura Vuković.
Katalog ”10. Zagrebačkog likovnog salona 2026 – Mitološke priče” možete preuzeti ovdje.
Ministarstvo kulture i medija RH
Gradski ured za kulturu i civilno društvo Zagreb
Organizator: HDLU Zagreb
Za organizatora: Krešimira Gojanović
Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, 10 040 Zagreb
tel. 2050-063, 2050-050
E-pošta: galerija@ns-dubrava.hr
Internetska adresa: www.ns-dubrava.hr
Savjet Galerije: Marcela Munger, Svebor Vidmar, Stanko Špoljarić
Predgovor, likovni postav i organizacija izložbe: Krešimira Gojanović
Dizajn i grafička priprema kataloga: Ivana Kolić
Copyright © 2026; Centar kulture Dubrava
HDLU Zagreb 