Poštovani hrvatski likovni umjetnici, članovi HDLU Zagreb, HZSU-a i ostali zainteresirani predstavnici kulturne javnosti,

HDLU Zagreb će ovog ljeta i jeseni pokrenuti niz savjetovanja sa umjetnicima, vezano uz donošenje najavljenog prijedloga novog Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, a o čemu se nedavno razgovaralo u Splitu, na sastanku koordinacije strukovnih udruženja vizualnih umjetnika, u organizaciji HULU iz Splita. Na tom sastanku HDLU Zagreb nije sudjelovao, jer nismo bili ni pozvani u Split od strane predsjednika HULU-a, Vice Tomasovića, što smatramo vrlo čudnim, obzirom da je od 2015. HDLU Zagreb uvršten na Popis umjetničkih strukovnih udruga Ministarstva kulture RH (na linku pod brojem 22), te zakonito djeluje u Hrvatskoj, uz još 9 ravnopravnih hrvatskih društava likovnih umjetnika.

No kad je situacija već takva da nas kolega iz Splita ne uključuje u strukovne sastanke sa ostalim udrugama vizualnih umjetnika, odlučili smo u našoj udruzi da ćemo sami pokrenuti opsežno savjetovanje sa umjetnicima i kampanju pred donošenje novog zakona, a koja će se odvijati u nekoliko faza, i o svemu će umjetnici biti redovno obavještavani na web stranicama HDLU Zagreb.

Probleme samostalnih i ostalih hrvatskih likovnih umjetnika, po našem mišljenju, ne mogu rješavati oni ljudi iz HDLU-a, koji su umjetnicima godinama sve živo naplaćivali, između ostalog i najam mjesta za štandove na sajmu Artomat u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, uprkos tome što je HDLU imao ugovor potpisan sa gradom Zagrebom, u kojemu je pisalo da se prostori Meštrovićevog paviljona ne mogu davati u podzakup. Neki zagrebački umjetnici u više navrata uputili su prigovore nadležnim institucijama, tražeći da prestane to naplaćivanje prostora likovnim umjetnicima od strane dosadašnjeg zakupnika Meštrovićevog paviljona, koji je dobio zgradu u Zagrebu na račun umjetnika, a onda su umjetnicima počeli sve naplaćivati, da bi došli do sredstava za plaćanje svojih izgubljenih sudskih tužbi i velikih dugova. (Link na tekst ”Što sve moraju plaćati zagrebački likovni umjetnici”).

Upravo iz tih razloga smo u Zagrebu morali osnovati HDLU Zagreb, jer nismo više htjeli da hrvatski likovni umjetnici budu taoci dugova od HDLU-a i jer je za mnoge hrvatske umjetnike Meštrovićev paviljon postao mjesto, gdje su se godinama potpuno zanemarivale njihove profesionalne potrebe, na primjer, razne uprave HDLU-a uopće nisu dopuštale samostalnim umjetnicima da u Meštrovićevom paviljonu održavaju svoje strukovne tribine i sastanke, gdje bi govorili o problemima likovnih umjetnika, nisu čak dopuštali umjetnicima ni da naprave kompjutersku radionicu u klubu HDLU-a da se umjetnici educiraju o novim tehnologijama, kako bi se izbjegao tzv. ”digitalni raskorak” između mlađih i starijih generacija umjetnika.

I danas mi imamo situaciju da golemi broj akademski obrazovanih umjetnika iz Zagreba i šire, uopće već godinama ne dolaze u Meštrovićev paviljon, ne mogu tamo održavati svoje programe, a od navodnih 1 800 članova koliko ih HDLU spominje, i na zadnjoj njihovoj godišnjoj skupštini skupilo se jedva pedesetak umjetnika, pa se postavlja pitanje: gdje su nestali zagrebački i hrvatski likovni umjetnici iz Meštrovićevog paviljona, i tko je za to kriv?

Ovo su isto stvari, koje se po našem mišljenju moraju definirati u novom Zakonu o umjetnicima, a to su neki mehanizmi koji će spriječiti pojedine strukovne udruge da se privatiziraju na štetu likovnih umjetnika, svojih članova i da umjetnicima naplaćuju razne financijske namete, a u vezi kojih nisu transparentno upozorili umjetnike na samom upisu u udrugu – šta će im sve biti naplaćivano kao članovima udruge. Nadalje, treba razmisliti i zapitati se i o tome zašto Ministarstvo kulture i grad Zagreb potpomažu udruge sa dugovima od izgubljenih sudskih sporova koji se godinama ne podmiruju i zar ne bi bilo bolje da se umjesto takvih prezaduženih udruga, financiraju direktno profesionalni likovni umjetnici za svoje projekte?

O ovim stvarima na našoj likovnoj sceni među umjetnicima se nije smjelo otvoreno govoriti – mi smo čak u dvije velike strukovne udruge imali i situacije da su pojedini likovni umjetnici bili sankcionirani na razne načine, kada su pitali na šta se troše njihove članarine u tim udrugama, koliki su honorari uprave, tko sve u udrugama dobija honorare i po kojim kriterijima. Iako Zakon o udrugama propisuje da je rad udruga javan i da članovi neke udruge imaju pravo nadzirati rad svojih udruga, te da je Skupština članstva najviše tijelo u udruzi, neke strukovne udruge likovnih umjetnika ovoga se uopće ne drže, te pokušavaju kažnjavati i cenzurirati one samostalne umjetnike, koji su htjeli nadzirati rad i poslovanje u svojim udrugama!

U zakonu o umjetnicima koji se planira donijeti, i ova vrsta problema bi morala biti prepoznata: u umjetničkim udrugama ne smije biti cenzure, niti mobinga onih profesionalnih umjetnika, koji žele otvoreno govoriti o nekim nezdravim pojavama u svojim udruženjima, a koje jako štete njihovoj struci.

Tu je nadalje i problem raznih ”kotizacija”, koje likovni umjetnici moraju plaćati, da bi uopće mogli pristupiti na strukovne žirirane izložbe, uprkos tome što su te izložbe obilno dotirane sa više strana, i od grada Zagreba i od Ministarstva kulture, pa ispada tako da su profesionalni umjetnici, uza sve druge troškove svoje profesije za materijal i produkciju radova, još morali plaćati svojim strukovnim udrugama da uopće mogu raditi svoj posao – izlagati na strukovnim, žiriranim izložbama.

I zapravo je prilično licemjerno da se danas baš ti ljudi, koji su godinama u nekim velikim umjetničkim udrugama okretali glavu od teškog socijalnog položaja hrvatskih likovnih umjetnika, u javnosti idu predstavljati kao neki ”dobrotvori”, koji brinu o pravima umjetnika i o tome što umjetnici nisu plaćeni na izložbama…….a do sada su uglavnom samo oni iz uprava nekih udruga bili izdašno plaćani za svoje projekte, razni predsjednici i njihovi upravni odbori dobijali su i ateljee od grada Zagreba ispred svih drugih umjetnika, te pri tom još umjetnicima nisu dopuštali da se okupljaju u svom Domu likovnih umjetnika i da pokažu bilo kakve kreativne ili strukovne inicijative. Da ne govorimo i o tome da je bilo pojava da predsjednici i dopredsjednici nekih likovnih udruga ulaze u kulturna vijeća Ministarstva kulture i onda kao takvi, dobijaju novac za svoje vlastite projekte, kao da im je to jedini motiv bio za ulazak u kulturno vijeće, a ne sudbina i prava likovnih umjetnika.

Ti ljudi iz nekih strukovnih udruga, koji su do sada pokazali prilično ne-etično ponašanje prema svojim kolegama i likovnim umjetnicima, ne bi se uopće trebali petljati u donošenje novog zakona o umjetnicima, jer takav zakon za umjetnike ne bi donio ništa dobro, nego bi vjerovatno samo pogodovao predsjednicima i dopredsjednicima nekih velikih strukovnih udruga, i zato mi smatramo da predsjednici strukovnih udruga nisu ti koji trebaju govoriti o Zakonu za umjetnike, nego o tome moraju progovoriti sami umjetnici kojih se to tiče! – i prvenstveno oni samostalni koji su godinama vrijedno radili u ovome društvu, često puta potplaćeno i obespravljeno, na način da danas mnogi žive pod ovrhama, na socijalnoj pomoći, i bez ikakvih mogućnosti za rad.

Mora se pokrenuti široko savjetovanje među svim hrvatskim likovnim umjetnicima, a ne da o nama odlučuju razni ”brand manageri u sektoru kozmetike” i slični, koji su do sada uglavnom okretali glavu od problema hrvatskih likovnih umjetnika.

Zato od samog početka u HDLU Zagreb naglašavamo i pred našim članovima i pred kolegama iz drugih strukovnih udruga da su socijalna osviještenost i strukovna solidarnost najvažnije kvalitete, koje hrvatski likovni umjetnici ubuduće nužno moraju početi razvijati, da bi uopće mogli preživjeti u našem društvu. Naime, novi zakon će po svemu sudeći, biti nastavak onog pokušaja iz 2011. godine, kada je bilo planirano da se donese Zakon o umjetnicima, u kojemu su uz pomoć minimalnog cenzusa htjeli iz HZSU-a izbaciti sve one umjetnike, koji ne zarađuju dovoljno od svoje umjetničke djelatnosti.

Minimalni cenzus za umjetnike mi bi eventualno mogli uvoditi u slučaju razvijenog umjetničkog tržišta, na kojemu bi umjetnici mogli slobodno prodavati svoja djela i tako zaraditi od svoje profesije, no mi danas u ovom društvu nemamo takvo tržište, kupovina umjetničkih djela postala je luksuz za većinu naših građana i vrlo bi licemjerno bilo očekivati da svi hrvatski umjetnici mogu toliko zaraditi od svoje profesije, kao predsjednici nekih velikih likovnih udruga koji dobijaju i plaće i velike honorare, pa njima minimalni cenzus sigurno ne bi naškodio, kao većini samostalnih likovnih umjetnika.

Pozivamo stoga hrvatske likovne umjetnike iz svih strukovnih udruga, ali isto tako i one koji nisu u nikakvim strukovnim udrugama – da nam napišete svoja mišljenja, prijedloge, savjete, preporuke!

Pišite nam na šta bi se, po vama, najviše trebao fokusirati novi Zakon o umjetnicima, koji su to ključni problemi koji u ovom trenutku najviše muče hrvatske likovne umjetnike, one samostalne, ali i one koji to žele postati ili su tek diplomirali na svojim akademijama? Pri tom nas podjednako brinu problemi i mladih umjetnika, potpunih početnika, kao i onih iskusnih, starijih veterana u svojoj struci.

Navesti ćemo vam i neke probleme koje su nam do sad spominjali umjetnici u našem besplatnom Online savjetovalištu, koje HDLU Zagreb organizira od rujna 2016. svakog četvrtka u godini od 17 do 20 sati, na mailu udruge hdlu.zagreb@outlook.com

Dakle, umjetnike koji su nam dolazili u Savjetovalište, prvenstveno jako smeta što se neki mladi umjetnici nakon diplomiranja na umjetničkim akademijama, godinama ne mogu upisati u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika, iako imaju ispunjene sve uvjete, aktivno djeluju na likovnoj sceni, a uprkos tome ne mogu riješiti pitanja svog radnog staža, i na više njihovih prigovora i žalbi, nadležne institucije, kao i neke strukovne udruge, potpuno su se oglušile.

Pozivamo zato mlade umjetnike da nam se javljate i dalje – svoja mišljenja nam možete reći u formi anonimnog savjetovanja ili po vašim željama, u formi intervjua, koje ćemo objavljivati na portalima naše udruge, tijekom čitave kampanje savjetovanja sa umjetnicima, i strukovnih radionica koje ćemo organizirati na jesen.

Također, umjetnicima je problem i sa tzv. ”priznatim” galerijama: u ovom trenutku na hrvatskoj likovnoj sceni ima premali broj izložbenih prostora, u odnosu na veliki broj umjetnika koji izlaze sa umjetničkih akademija. Problem se ne može rješavati tako da se i dalje smanjuje broj tzv. priznatih galerija na način da se pooštravaju uvjeti za njihovo priznavanje, te da se smanjuje umjetnicima broj upisnih kvota u HZSU, nego se problem mora rješavati sistemski i temeljito. Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika mora umjetničkim akademijama jasno reći koliko ima mjesta za novo-diplomirane umjetnike, i ako je tih mjesta premalo, trebalo bi onda razmisliti o smanjivanju upisnih kvota na umjetničke akademije, koje ne bi smjele biti neodgovorne prema mladima, u smislu da svake godine proizvode puno veći broj školovanih umjetnika, nego što ih realno država može zbrinuti i zaposliti. Jer ako umjetničke akademije nastave proizvoditi veliki broj umjetnika koji će uporno završavati na zavodima za zapošljavanje, to mora biti prepoznato u startu kao problem, kojim se moraju baviti i strukovne likovne udruge i Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, te novi Zakon o umjetnicima.

Umjetnici koji su već diplomirali na akademijama, kao i oni koji imaju relevantan umjetnički staž, moraju biti zbrinuti u svojim socijalnim pravima, no ukoliko nema dovoljno mjesta u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika, u najmanju ruku bi onda bilo pošteno da se mladim umjetnicima u startu jasno kaže kakva je realna situacija, a ne da se uporno mantra o nekim spasonosnim ”kreativnim industrijama”, koje bi, kao nekim čudom i preko noći riješile probleme umjetnika, koji se desetljećima nisu rješavali!

Naime, za razvoj ”kreativnih industrija” u sektoru vizualnih umjetnosti, potrebni su novi, moderniji obrazovni programi na umjetničkim akademijama, te neke vrste pre-kvalifikacija i cjeloživotno usavršavanje za starije umjetnike, da se oni lakše prilagode novim kulturnim paradigmama, a ovo nama zvuči kao utopija upravo zato, jer u najvećoj strukovnoj likovnoj udruzi HDLU sa milionskim godišnjim javnim dotacijama – njihovi članovi nisu imali čak ni jedan kompjuter za korištenje u udruzi, i još uvijek ga nemaju za svoje članove. Kako će onda takvi umjetnici jednog dana postati ”kreativna industrija”, ako ne barataju novim tehnologijama i ako to niti malo ne zanima ni predsjednika, ni dopredsjednika, ni ravnatelje njihove udruge??

Nadalje, tu su i problemi starijih umjetnika, članova HZSU-a: neki od njih su nam se čak javljali i sa stavom da je možda najbolje i ukinuti HZSU, dati umjetnicima starijih generacija neke otpremnine i socijalnu pomoć, jer im je sadašnji Status samostalnih umjetnika postao neizdrživ! Država od umjetnika, uza sve ostale financijske namete koje umjetnici imaju, traži da imaju i fiskalne kase i vode komplicirano računovodstvo, što mnogi umjetnici ne znaju, pa bi onda još dodatno morali plaćati i računovodstvene servise da im vode knjige. Pri tom kao da svi zaboravljaju na činjenicu da su samostalni likovni umjetnici imali profesionalnu obavezu brojnih strukovnih revizija, na kojima se od njih tražilo da izlažu u relevantnim galerijskim prostorima, pri čemu su u većini slučajeva sve te izložbe morali sami financirati!

Dakle, onima kojima ovo nije jasno, mora se uvijek iznova ponavljati: likovni umjetnik ne samo da u državno dotiranim galerijama nije honoriran za svoje izložbe i pri tom je diskriminiran u odnosu na sve druge službenike i suradnike državnih galerija, nego se još od umjetnika očekuje i da sam podmiri sav trošak svojih izložbi, nakon što je prije toga već podmirio materijal i produkciju svojih radova, te još i mnoge galerije traže od umjetnika da im u zamjenu za izložbeni prostor – poklanjaju svoja djela za njihove funduse. Nekada su državne galerije i muzeji otkupljivali djela od umjetnika, a danas od umjetnika mnogi traže da im djela poklanjaju, a sa druge strane, čitava vojska raznih službenika živi na račun umjetnika – od brojnih kustosa po državnim galerijama, raznih umjetničkih komisija, savjeta, kulturnih vijeća, ravnatelja umjetničkih ustanova i nekih udruga, službenika po Ministarstvu kulture, itd., itd.

I nakon svega toga, nakon što se samostalni umjetnik u svojoj karijeri naplaćao svega mogućeg – prvo raznih nameta po nekim svojim strukovnim udrugama, a na koje ga uopće nisu upozorili pri upisu da će ih morati plaćati, pa zatim organizacije svojih žiriranih izložbi za koje uopće nije bio honoriran i imao je prava čak i manja od volontera po Zakonu o volonterima(!), te je preživljavao godinama u neimaštini, kao šlag na kraju – država mu sad traži i da radi sa fiskalnom kasom i plaća računovodstveni servis kao da je obrtnik i ima trgovinu.

O ovome svemu se mora govoriti bez lažnog marketinga za medije, koji prikazuje uljepšane slike o umjetnicima i njihovom položaju u društvu.

Zbog svega ovoga su se nama u HDLU Zagreb javljali i stariji samostalni umjetnici s idejama da možda taj Status treba potpuno ukinuti i prestati varati i iskorištavati likovne umjetnike, koji danas nemaju nikakve zaštite na tržištu, a izgleda i da nitko ne razumije njihove probleme, jer u mnogim nadležnim institucijama nikad nemaju vremena da sa samostalnim umjetnicima pričaju o njihovim problemima. Tužno je ipak da nam neki uvaženi likovni umjetnici na kraju karijere jedu po pučkim kuhinjama i svakog mjeseca se bore sa strahom od ovrha, no opet se moramo zapitati – što bi uopće bila alternativa tom Statusu samostalnog umjetnika, na koji drugi način bi se mogli riješiti njihovi socijalni i svi ostali tržišni problemi?

Ovdje zato trebamo vas, drage kolege umjetnici: nemojte da na raznim konferencijama za medije drugi govore u naše ime, u pravilu ljudi koji pojma nemaju što znači biti samostalni umjetnik u Hrvatskoj, nego nam pišite svoja mišljenja, ideje i prijedloge tokom čitavog ovog ljeta, na mail naše udruge: hdlu.zagreb@outlook.com

Na jesen ćemo organizirati i strukovne radionce i tribine, a umjetnike pozivamo i u kreativnu kampanju: tko nije vičan pisanju, možete nam raditi i plakate i ilustracije, crteže i stripove, a koji problematiziraju položaj likovnih umjetnika u društvu, vaš položaj i vaše probleme. Sve što nam pošaljete i ako to budete željeli, objaviti ćemo na našim portalima kao oblik kreativne online kampanje, a nakon koje na jesen planiramo i susrete umjetnika, radionice, izložbe i tribine uživo.

Nije važno iz koje ste strukovne udruge, ne morate ni biti u nikakvim udrugama, no ovi problemi tiču se svih hrvatskih likovnih umjetnika i zato ste svi dobro došli da nam se javite na naša strukovna savjetovanja, povodom najavljenog novog Zakona o umjetnicima.

 

U Zagrebu …….1. 7. 2017………

Predsjednica HDLU Zagreb, Krešimira Gojanović
Dopredsjednik HDLU Zagreb, Robert Štimec