HDLU Zagreb više puta proteklih godina postavljao je pitanje o tome – kome danas točno pripada Meštrovićev paviljon u Zagrebu i tko ima pravo njegovog korištenja, regulirano nekim legalnim ugovorom? Ovo pitanje je izuzetno bitno za zagrebačke likovne umjetnike, posebno i u godini kada se obilježava 150 godina od nastanka prvog Društva umjetnosti, koje je utemeljeno 1868. godine u Zagrebu, a iz kojega je onda kroz vrijeme većinski proizašlo čak 10 strukovnih Hrvatskih društava likovnih umjetnika, formiranih po različitim gradovima i županijama, čiji se popis može vidjeti na stranicama Ministarstva kulture RH na linku (od broja 13 do 22 na popisu).

Zadnjih tjedana se odgovor na to pitanje kome točno pripada Meštrovićev paviljon, polako počeo raspetljavati kroz dopis koji nam je došao iz Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada u Zagrebu (dopis od 13. 3. 2018. na linku). U tom dopisu piše da se Republika Hrvatska uknjižila kao vlasnik Meštrovićevog paviljona temeljem Rješenja koje datira od 25. 5. 2016. godine, te je između grada Zagreba i Hrvatskog društva likovnih umjetnika nesporno utvrđeno da je stari ugovor o zakupu između HDLU-a i grada Zagreba iz 2001. godine raskinut po sili zakona, danom pravomoćnosti gore spomenutog Rješenja. Drugim riječima, zgrada je promjenila vlasnika i HDLU više nema ugovor o zakupu sa gradom Zagrebom, a novi ugovor sa novim vlasnikom HDLU još nije napravio, jer sa novim vlasnikom još uvijek nije sprovedena primopredaja objekta, kojega je grad Zagreb već brisao iz evidencije svoje imovine.

I prema svemu sudeći, HDLU se nalazi u zgradi Meštrovićevog paviljona bez ikakvog važećeg ugovora. Vezano uz ove činjenice, pitanja koja zanimaju mnoge umjetnike i umjetničke udruge u Zagrebu, jesu slijedeća:

1. Kako HDLU može uopće dobijati novac iz javnih dotacija za projekte u zgradi, za koju nema više važeći ugovor o zakupu? Druge udruge kad idu na javne natječaje, moraju priložiti nekakve potvrde davatelja prostora, ugovor o zakupu prostora, i sl., a za HDLU tu očito vrijede drugačija pravila. No pitanje je i da li je HDLU uopće iskreno rekao svim svojim donatorima i sponzorima da nemaju više važeći ugovor za korištenje zgrade Meštrovićevog paviljona??

2. Kako je HDLU krajem 2016. mogao iznajmljivati umjetnicima prostor za štandove na sajmu Artomat u zgradi Meštrovićevog paviljona, za koju više nisu imali važeći ugovor o zakupu?? Prostor se zagrebačkim umjetnicima naplaćivao po 1000  i 1200 kuna, cijene tih ‘kotizacija’ se vide na linku. Jesu li zagrebački umjetnici ovdje bili oštećeni i tko točno za to snosi odgovornost, te treba li HDLU zagrebačkim umjetnicima vratiti novac s kojim su HDLU-u plaćali mjesta za štandove u zgradi, za koju HDLU u tom trenutku uopće nije imao valjani ugovor da je smije koristiti??

3. Slijedeće pitanje koje nas zanima, jest pitanje naplaćivanja ulaznica za izložbe u zgradi Meštrovićevog paviljona. HDLU je definitivno prodavao ulaznice na dosta izložbi, od trenutka od kad im je po sili zakona, od 25. 5. 2016. prestao vrijediti stari ugovor sa gradom Zagrebom. Kako su onda uopće mogli prodavati ulaznice građanima Zagreba, te čak i svojim vlastitim članovima – u zgradi za koju HDLU više nije imao važeći ugovor??

4. A ovdje dolazimo do još većeg problema: ne samo da je HDLU građanima Zagreba prodavao ulazanice u zgradi koju je koristio bez valjanog ugovora u zadnjih par godina, nego se čak to pokušava i prikriti pred Ministarstvom kulture. Barem kad je u pitanju 4. bijenale slikarstva, održan u 2017. godini, za kojega je HDLU definitivno prodavao ulaznice umjetnicima i građanima, što znamo svi mi iz HDLU Zagreb koji smo kupovali ulaznice za 4. bijenale slikarstva, no ravnateljica HDLU-a u svom Izvještaju Ministarstvu kulture tvrdi da je za 4. bijenale slikarstva prodano – 0 ulaznica!

Dio izvještaja ravnateljice HDLU-a Ministarstvu kulture je na linku i mi se ovdje moramo pitati: zašto HDLU prikriva Ministarstvu kulture broj prodanih ulaznica za 4. bijenale slikarstva?? Ovim putem tako želimo pitati i dopredsjednika HDLU-a i ujedno člana Kulturnog vijeća Ministarstva kulture RH, Tomislava Buntaka, da nam objasni: kako to u izvještaju ravnateljice HDLU-a piše da je prodano nula ulaznica na bijenalu slikarstva, kad svi dobro znamo da to nije točno?

I dok se ovih dana slavobitno vijore najave o tome kako će se u Meštrovićevom paviljonu slaviti ”150 godina HDLU-a”, s druge strane se umjetnicima ništa ne govori o tome koliki minus HDLU još uvijek ima na računu, koliko još dugova ima za vratiti, kamo uopće idu sve te kotizacije koje se uzimaju umjetnicima, kamo ide novac od prodanih ulaznica i još k tome u zgradi koja se koristi bez ugovora?? Hoćemo li i u Izvještaju za nedavno završenu izložbu o Nikoli Tesli također vidjeti da je prodano – 0 ulaznica u Meštrovićevom paviljonu?

I ne zaboravimo još ovo: zbog ovih pitanja kakva mi postavljamo HDLU-u, sa ciljem da godišnjicu od 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika ne dočekamo u lažima, nego da jasno i realistično sagledamo gdje smo danas – zbog takvih pitanja su dakle neki umjetnici bili izbacivani iz HDLU-a, posebno u 2017. godini, kada je HDLU vršio pritisak na neke svoje kolege da se moraju ispisati iz drugih likovnih udruga, ako žele ostati njihovi članovi.

Pa tu onda prilažemo i jedan od takvih dopisa gđe. Andabake, gdje ona 30. 6. 2017. piše da je ”skupština HDLU najstrože osudila nastojanja udruge HDLU Zagreb za oduzimanjem djela prostora Doma hrvatskih likovnih umjetnika”…..a gđa. Andabaka u trenutku dok je to pisala, nije uopće imala nikakav važeći ugovor o zakupu i korištenju Meštrovićevog paviljona, niti temelja da optužuje nedužne umjetnike, ali je zato jako bitno da je Ministarstvu kulture – HDLU davao netočne informacije o prodanim ulaznicma za bijenale slikarstva, što nije niti malo nedužna stvar. I tko zna koliko je uopće tih ulaznica prodano kroz sve ove godine i tko nad time ima nadzor – prijavljuje li se uopće taj promet Ministarstvu financija kao gospodarska djelatnost, na koju bi ta udruga trebala plaćati i porez na dobit?

Sva ova pitanja mi iz HDLU Zagreb već smo postavili i predsjedniku i dopredsjedniku HDLU-a, ali odgovora do danas nismo dobili, no pozivamo ih i dalje da nam pošalju bilo kakav odgovor ili demanti na naše tvrdnje, i svakako ćemo to objaviti na našem portalu, u interesu transparentnog informiranja kulturne javnosti.

***

U tom smislu, možemo reći da ovu veliku obljetnicu od 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika ipak ne bi trebale pratiti salve Lažnog marketinga, nego svi mi hrvatski likovni umjetnici moramo počistiti nered u svojim strukovnim krugovima, prozvati odgovorne za dugove i minuse u strukovnim udrugama, vidjeti jasno gdje točno odlazi novac u nekim udrugama, skinuti velove cenzure sa hrvatske likovne scene i vratiti svim likovnim umjetnicima ono što im pripada – njihov Dom likovnih umjetnika. I tek onda kad se to desi, imati ćemo svi skupa razloga za neko slavlje na likovnoj sceni, dok sad trenutno razloga za pretjerano slavlje baš i nema.

17. 4. 2018.

Krešimira Gojanović, predsjednica HDLU Zagreb
Robert Štimec, dopredsjednik HDLU Zagreb