U petak, 17. 11. 2017. u 18 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina) otvara se samostalna izložba slika Miljenka Belera, pod nazivom ”Antropologija plavetnila”. Izložbu će otvoriti umjetnički voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin, a izložba se može pogledati do 11. 12. 2017.

Miljenko Beler rođen je u Sv. Ivanu Zelini. Osnovnu školu, gimnaziju i Arhitektonsko – građevinsko – geodetski fakultet pohađao je u Zagrebu. Nakon diplomiranja, zapošljava se u građevinskoj firmi ”Novogradnja” iz Zagreba, u kojoj vremenom postaje direktor Tehničko – komercijalnog sektora. 1991. godine imenovan je za pomoćnika ministra u Ministarstvu očuvanja okoliša, prostornog planiranja i graditeljstva. Profesionalnu karijeru nastavlja kao pomoćnik direktora vladine agencije APN.

Slikarstvom se počeo baviti već u gimnaziji. Od 2012. godine započinje slikati opsežan slikarski ciklus ”Djevojke, more i galebovi”, koji izlaže na brojnim samostalnim izložbama po Hrvatskoj. Njegove radove uspješno prezentiraju i Amsterdam art gallery, Art Planet iz Moskve, Kreativ utitars iz Mađarske, a dio slika plasirao je u SAD galerist Zdravko Hafner.

Antropologija plavetnila u slikama Miljenka Belera

U antropologiji mjesta i prostora, sjećanje na zelinske bazene nosi i Miljenko Beler kroz svoje slike, gdje se plavetnilo prigorskog neba sada sve više ogleda u reduciranim krajolicima mediteranskih marina. Čudna je ironija da, dok voda nema vlastitu boju, u mislima je potrebno takvo rezoniranje da njezine nijanse postanu moćni simboli. Iz prostranog i dubokog plavog zelenila otvorenog oceana, do spokojnog tirkiza bazena, raspon ”plavetnila” povezanih s vodom može potaknuti slojeve pokopanih emocija, sjećanja i nostalgije koja se nalazi u svima nama.

Nebesko plava, Azurno plava, Royal plava, Imperijal plava, Tiffany plava, Tirkizno plava, Kobaltno plava, sve su to varijacije plave, koje možemo vidjeti na ovim slikama, a pokazuju da se plava boja najčešće povezuje sa skladom, vjernosti, samopouzdanjem, udaljenosti, beskonačnosti, maštom, a ponekad i tugom.

Plavetnilo bazena, izloženi pravokutnik u krajoliku ili hladno popločan bijelom u sportskom centru, može se čitati i kao prizor uzvišenog u svakodnevnim sferama našeg života. Vodootporno plavo može nas navesti na slobodu, zabavu i igru, one stvari tako bitne za dijete, ali također može predložiti i emocionalnu dubinu.

U tirkiznom obliku eskapizma i mašte, boje plavetnila postaju primjeri i simboli primamljivog načina života, gdje komplementarni kontrasti i reduciranost linija i oblika, u figurama mladih žena, čini ravnotežu i pohvaljuje uzvišenu i širom otvorenu prirodu samog neba. Kroz konture galebova i dalekih otoka, ovo plavetnilo između horizonta predstavlja i mladenački hedonizam, glamur, romantiku, svjetlucanje aspiracija, ali i izblijedjele snove.

Gledajući slike Miljenka Belera, ove nijanse plave približavaju nas onoj vrsti kulturne memorije, gdje pod svjetlom jesenjeg sunca postaju ikone prožete melankolijom udaljenosti. Da ponovno budemo sjajni ili da zaboravimo da nismo ispunili vlastita očekivanja.

Danko Merin, prof.