U Knjižnici Kajfešov brijeg (Ulica grada Gualda Tadina 4, Zagreb), od 15. rujna do 15. listopada 2026. može se pogledati samostalna izložba slika Tamare Perušić, pod nazivom ”Flora i fauna” – ponedjeljkom, utorkom i srijedom od 13 do 19,30 sati i četvrtkom, petkom i subotom od 8 do 14 sati, ulaz je slobodan.
Biografija autorice: Tamara Perušić rođena je 1974. u Stuttgartu. Slikarsko obrazovanje stjecala je u Školi slikanja pri Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu i Školi crtanja i slikanja u ateljeu Sellier, a 2024. godine diplomirala je pod mentorstvom dr. sc. Kiki Klimt na Šoli za risanje in slikanje (ArtHouse) u Ljubljani, stekavši titulu diplomirane slikarice. Diplomski rad ”Pixel Art – bezvremenska vintage estetika: jednostavnim oblicima do zamršenih pojava” bavio se upravo pixel efektom, koji je od tada postao prepoznatljiv element njezinog slikarskog izraza.
Nakon diplome, usavršava se u kiparstvu pod mentorstvom akademskog kipara Karla Klena, a potom i u Likovnom centru grada Zagreba, kod akademske kiparice Jelene Azinović. Od 2023. godine aktivno izlaže na brojnim skupnim izložbama u Zagrebu (HLD galerija, izložbe u Slovenskom domu, Galerija Kontrast, izlaganje u sklopu manifestacije ”Španciramo Zagrebom”), te na Hrvatskom saboru kulture u Otočcu, u Azimut galeriji u Šibeniku, Šmigmator galeriji u Sunji. Njezini radovi izlagani su i u međunarodnom kontekstu, na online galerijskim platformama u SAD-u (Illini Art), Zimbabveu (34 Gallery), Njemačkoj (Curatone.art) i dr., kao i uživo u Peruu (Expo-Express en el Vagon) i Sloveniji – Ptuj, Sorica, u sklopu međunarodnih art festivala. Samostalno je izlagala na izložbama ”Fragmenti sjećanja” (Galerija HLD, Zagreb, 2025.) i ”Wild Silence” (Marea Gallery, online, 2026.). Živi i radi u Zagrebu, članica je HDLU Zagreb.
Iz predgovora Krešimire Gojanović: ”Flora i fauna”, slikarski ciklus Tamare Perušić
Izložba slika Tamare Perušić ”Flora i fauna” usmjerena je na istraživanje odnosa čovjeka i prirode, kroz prikaze biljnog i životinjskog svijeta u različitim okruženjima. Tu vidimo ptice, morska i šumska bića, životinje koje je čovjek udomaćio, ali i prizore iz šuma i obala uz vodu gdje čovjek nije prikazan, no njegovo prisustvo neprestano osjećamo kroz čin gledanja, u načinu na koji autorica bira motive, zadržava ih u sjećanju i potom prevodi u osobni slikarski jezik.
Polazište za svaku sliku jest stvaran prizor iz prirode, ptica ili životinja zatečena u miru vlastitog postojanja, tihi susreti u meditativnim šetnjama. Motiv se tu prenosi na platno kao trag dojma, koji je u autorici ostao dugo nakon što je sam prizor nestao. Iz tog zadržanog pogleda, iz emocionalnog i senzibilnog iskustva nastale su njezine slike, a takav pristup određuje i karakter čitavog ciklusa, gdje autorica nastoji rekonstruirati prirodu prema načinu na koji ona ostaje pohranjena u njezinom sjećanju.
Boja zato često odstupa od stvarnog tona pejzaža ili životinjskog svijeta, te postaje nositelj raspoloženja i unutarnjeg doživljaja. Plava može biti zasićenija od stvarnog mora, zelena može poprimiti gotovo nestvarnu svjetlosnu kvalitetu, a tijelo životinje može biti izgrađeno od niza ekspresivnih kromatskih odnosa. U tom svjesnom odmaku od doslovnog prikaza otvara se prostor između stvarnosti i imaginacije i započinje jedno autentično slikarsko putovanje. Priroda se tu pojavljuje kao promjenjiv sustav odnosa između vode, zraka, zemlje i svjetlosti. Ti elementi međusobno se povezuju, a njihova se vizualna prisutnost mijenja ovisno o prostornom planu.
U prvom planu detalji mogu biti oštriji i taktilniji, dok se prostor prema daljini postupno produbljuje i gubi u titrajućim prijelazima. U tom smislu ”Flora i fauna“ je ciklus koji funkcionira i kao svojevrsno likovno istraživanje forme, perspektive, teksture i anatomije. Životinjska tijela postaju prostor kroz koji autorica ispituje odnos površine i volumena, detalja i cjeline, prepoznatljivosti i stilizacije. Na njezinim slikama životinje i ptice su često prikazane u centralnoj kompoziciji, kao tihi protagonisti pejzaža sa kojim su povezani, također i u svojim simboličkim značenjima kao neki spiritualni totemi, sa kontemplativnom prisutnošću koja nas asocira na drevnost prirode.
Paun se u takvim simboličkim značenjima povezuje sa ljepotom, kraljevskim dostojanstvom i transformacijom. Njegov raskošni rep privlači pažnju upravo zbog svoje gotovo nadrealne ornamentike, gdje mrlje posute po perju podsjećaju na oči, koje će se na slijedećoj slici pretvoriti u treperavo lišće ili latice cvijeća, čime autorica hvata univerzalne oblike, preslikane od biljnog do životinjskog svijeta, u bezvremenom prostoru svojih atoma što nas asociraju i na piksele, kroz koje se razgrađuje forma na pojedinim slikama – ”Lea 1”, ”Božur” i ”Zelenilo”.
Kornjača, nasuprot paunovoj raskoši, nosi drugačiju simboličku energiju. Ona je tradicionalno povezana sa strpljenjem, stabilnošću i sporim ritmom postojanja. Njezina anatomija, osobito oklop, pruža mogućnost istraživanja gotovo arhitektonske strukture. Segmentiranost oklopa može se povezati sa mozaičnim načinom građenja slike, s manjim poljima boje koja se međusobno spajaju u cjelinu. Priroda se unutar tih slika uvijek organizira prema principu ponavljanja i varijacije: određeni oblik pojavljuje se u različitim kontekstima, mijenja veličinu, boju ili teksturu, ali zadržava svoju unutarnju kvalitetu kao gradivni element.
Važno je i to što su životinje i ptice na slikama spokojne ili zatečene u prirodnom pokretu, bez ljudskog djelovanja, čime se promatraču otvara prostor za vlastitu projekciju i preispitivanje odnosa prema svijetu koji dijelimo sa drugim živim bićima. Autorica u intuitivnom procesu slikanja dopušta da je motiv vodi, da se oblik razloži na manje segmente, a prostor produbi, sugerirajući da između viđenog i naslikanog postoji vremenski i emocionalni odmak, gdje sjećanje naglašava pojedine detalje, briše druge, spaja ono što je u stvarnosti bilo razdvojeno.
Možda upravo zato ove slike pozivaju na usporavanje, da na trenutak izađemo iz ubrzanog ritma svakodnevice i dopustimo slučajnim prizorima iz prirode da nas vrate temeljnom pitanju naše povezanosti i pripadanja, da ponovo pronađemo svijest o tjelesnosti koja je i duhovna, uz unutarnju tišinu iz koje se rađa umjetnost, također i kao umijeće življenja i opažanja. Slikarski ciklus ”Flora i fauna” tako postaje poziv na drugačije gledanje — sporije, pažljivije i s većom osjetljivošću prema onome što je oduvijek bilo pred nama, i u nama.
mr. art Krešimira Gojanović
HDLU Zagreb 