U ponedjeljak, 7. rujna 2026. u 18 sati u Galeriji Kontrast (Centar kulture Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb) otvara se samostalna izložba ilustracija Katarine Radošević Galić, pod nazivom ”Od do”. Izložbu će otvoriti Svebor Vidmar ispred Centra kulture Dubrava i Krešimira Gojanović, predsjednica HDLU Zagreb. Izložba ostaje otvorena do 29. rujna 2026. i može se pogledati radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan.

Iz predgovora Krešimire Gojanović: Ilustracije dječje književnosti Katarine Radošević Galić

Katarina Radošević Galić je multidisciplinarna umjetnica koja kombinira različite medije i umjetničke vještine, razvijajući kroz njih svoj likovni izraz i spontano se prebacujući iz slikarstva u kostimografiju, iz kostimografije u ilustraciju, od kazališnih predstava prema dječjoj književnosti, gdje je u oba slučaja važno razumjeti dramski naboj teksta i karakter likova koje treba približiti publici i čitateljima.

I kostimograf i ilustrator vizualnim sredstvima sudjeluju u razvoju priče, koristeći boje i oblike kako bi prenijeli informacije o likovima, njihovoj osobnosti, izgledu, starosti ili raspoloženju. U dječjoj ilustraciji lik se definira crtama lica, odjećom i držanjem tijela, a u kostimografiji isti cilj se postiže odabirom krojeva, materijala i modnih dodataka koje glumac nosi. Također nam ilustracije u slikovnicama i kostimi u kazalištu često približavaju prostor i vrijeme u kojemu se priča odvija, da bismo lakše uronili u zamišljeni svijet i taktilno-vizualno ga osjetili kroz mnoštvo detalja.

Pri tome i ilustrator i kostimograf polaze od književnog ili dramskog predloška i njihov zadatak nije samo da se doslovno slijedi neki tekst, nego ga je potrebno kreativno interpretirati i obogatiti vlastitim umjetničkim vizijama i rješenjima. Kostimograf, za razliku od ilustratora, oblikuje realne trodimenzionalne kostime za pozornicu, no on će svoj rad često započeti upravo ilustriranjem, izrađujući skice kostima koje služe kao vizualni plan za konačnu izvedbu.

Tako je Katarina Radošević Galić počela razvijati svoj likovni rukopis još od rane mladosti upravo u kazalištu, učeći se sinergičnoj suradnji s cjelokupnim timom koji sudjeluje u kreiranju neke predstave, a što je kasnije doprinijelo i njezinoj sposobnosti kreativne suradnje s nekim hrvatskim književnicama za djecu i mlade, poput Silvije Šesto, Melite Rundek, Selme Parisi, Mirjane Mrkele i dr., čije je slikovnice uspješno ilustrirala, s razumijevanjem da je ilustracija jedan od najvažnijih elemenata dječje književnosti, jer slika predstavlja prvi most između djeteta i knjige.

Opremljena složenim iskustvima i znanjima koja je razvijala u svojoj umjetničkoj karijeri, Katarina gradi ilustratorske scene kolažiranjem različitih planova, iz kojih izranjaju likovi sa sugestivnim psihološkim izrazima, ponekad crtački pojednostavljeni kroz oštre, upečatljive linije, a ponekad su tonski i linearno oblikovani u slojevitim strukturama što produbljuju prostor kompozicije i naglašavaju njihove odnose. Njezin vizualni svijet podsjeća na slaganje dječjih puzzli: u tom procesu autorica pažljivo gradi atmosferu, upijajući ton i emocije književnog predloška, te ih prevodi u ekspresivne poetske slike prožete toplinom i nostalgijom, koje prizivaju sjećanja na djetinjstvo i mirne dane ispunjene maštanjem, kada smo zaneseno čitali omiljene knjige i poistovjećivali se s njihovim junacima.

Posebnu vrijednost njezinim ilustracijama daje i crtačka vještina kroz tradicionalni ručni crtež, gdje se u neposrednom tragu umjetnikove ruke stvara promjenjivi ritam i pokret u kojemu se očituje nemirna radoznalost autora što se igra kroz crtež, istražuje ga i stalno usavršava u novim teksturama, tonskim i kolorističkim gradacijama, koje nam sugeriraju osjećaj dubine i materijalnosti. Nasuprot tome, današnja kompjuterska ilustracija ponekad teži tehničkoj savršenosti i čistim površinama, te u određenom broju slučajeva može djelovati sterilno i šablonski, nemaštovito slijedeći globalne tržišne trendove u kojima se gubi osebujan autorski izraz.

U dječjoj književnosti upravo je autentičnost ilustracije od velike važnosti, jer djeca se na taj način navikavaju na spontanost crteža, izražajnost linije i raznolikost detalja, razvijajući prisniji odnos prema knjizi, ali i samom tradicionalnom crtanju koje nudi neposredan kontakt s fizičkim materijalima, gdje se baš zahvaljujući njihovoj nesavršenosti razvija veća kreativnost u pronalaženju zanimljivih vizualnih rješenja. Tako i likovi na Katarininim crtežima nikad nisu unificirani, već oni posjeduju individualni karakter, izražajnost i emocije koje vibriraju na njihovim licima, od začuđenog pogleda, iskričavog osmijeha ili melankolično spuštenih vjeđa, iako uopće ne sumnjamo da bi autorica stvarala jednako zanimljiva djela i u tehnici digitalnog crteža i ilustracije.

Boje na njezinim radovima su raznovrsne, ponekad intenzivne, ponekad prigušene i raspoređene u kontrastnim sučeljavanjima, kako bi se pažnja djeteta usmjerila na najvažnije dijelove priče, a bogatstvo prikaza postiže se i kolažiranjem, koje ilustracijama daje privid modernog alternativnog stripa ili fanzina. Njezini likovni zapisi nadopunjavaju tekst, te osim estetske imaju i obrazovnu ulogu, razvijajući kod djece sposobnost opažanja detalja i vizualnu pismenost, pa Katarina također i na svojim kreativnim radionicama prenosi svoje ilustratorsko umijeće djeci, ali i starijim generacijama polaznika.

Kroz spoj crtačke strukture, boje i fragmenata, njezine ilustracije otvaraju nam imaginarne prostore u kojima se bajkovita bića susreću s ljudima, djeca plešu sa cvijećem i leptirima u nadrealnim prikazima gdje je sve moguće i taj dojam istraživanja kroz igru, autorica nam prenosi i pišući po svojim slikama, upravo zato da bi istaknula kako se književnost i vizualna umjetnost prožimaju, utječu jedna na drugu, oblikuju jedna drugu i na kraju se stapaju u jedinstvenu cjelinu neke slikovnice, koja je postala dvodimenzionalna predstava u našim rukama i pred našim očima, da bi nas odvela na čarobna mjesta na kojima još nismo bili.

Na tom putovanju s malim čitateljima, Katarina Radošević Galić priča svoje likovne priče da bi i u sebi i u nama dotaknula unutarnje dijete i podsjetila nas kako uvijek, sa svakom novom knjigom ili crtežom možemo vidjeti svijet novim očima, ako smo dovoljno prijemčivi da umjetnost zapažamo, cijenimo i čuvamo je u knjigama koje su nas inspirirale, odgajale i učile da u svim dobnim periodima živimo kroz nepresušnu čaroliju maštanja i stvaranja.

mr. art Krešimira Gojanović

---

Biografija autorice

Katarina Radošević Galić rođena je 1973. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna (odjel arhitekture), školu za balet i ritmiku, Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu i satove glume u Zagrebačkom kazalištu mladih kod profesorice Zvjezdane Ladike. Boravila je u Beču kod prof. Hundertwassera na studiju slikarstva. Bila je suradnica brojnim kostimografima, a 1996. godine započinje samostalnu karijeru. Napravila je stotinjak samostalnih kostimografija i održala 20 samostalnih i više grupnih izložbi. Sudjeluje na Zagrebačkim salonima, izlažući kostime, slike za kostime, ilustracije.

Dobitnica je nagrade ASSITEJA za najbolju kostimografiju za predstavu ”Kako je Tonkica kupovala kruh” kazališta Mala scena. Neke od nagrađivanih predstava su joj: ”Ko to tamo peva” u Narodnom pozorištu u Beogradu, ”Unterstadt” u HNK-u u Osijeku, ”Cyrano de Bergerac” i ”Cirkus primitif balet” u HNK-u u Zagrebu, ”Jučer sam se sjetio plave” u Kazalištu slijepih i slabovidnih ”Novi život” u Zagrebu. Među posljednjim predstavama bile su balet ”Žetva” u Narodnom pozorištu u Sarajevu, te balet ”Pepeljuga” u Nacionalnoj operi i baletu u Skoplju.

Ilustrirala je knjige ”Irena i pet kristalnih peharčića” i ”Konj i magarac” Silvije Šesto, knjigu ”Savršeni svijet ili važno je biti bez putra na glavi” Melite Rundek te naslovnicu ”Ljubim i ništa više” Daniele Bobinski, kao i slikovnicu ”Posljednje drvo” Selme Parisi. Godine 2020. sudjelovala je na Ilustrofestu u Beogradu, a 2021. na 28. Biennaleu ilustracija u Bratislavi (BIB 2021). Također je održala brojne likovne radionice za djecu, te vodila kostimografske radionice (Novigradsko proljeće i Međunarodni dječji festival u Šibeniku). Poznata je po tome što stvara slike likova za predstavu, predstavlja kostime i tehnički prikaz kostima. Bavi se i fotografijom, prvu samostalnu izložbu fotografija imala je u Knjižnici Vjekoslava Majera u Zapruđu, 2021. godine. Članica je je ULUPUH-a (kostimografska i ilustratorska sekcija), HZSU-a i HDLU Zagreb.