Izložba Danka Merina u Galeriji Kraluš – POU Zelina

U četvrtak, 5. 10. 2017. u 19 sati u Galeriji Kraluš (POU ZelinaVatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina), otvara se samostalna izložba slika akademskog slikara Danka Merina, pod nazivom “Tajanstveni plamen Anime”. Izložba se može pogledati do 18. 10. 2017., a katalog sa izložbe možete preuzeti ovdje.

Danko Merin rođen je u Sarajevu 1962. godine. Poslije završene Likovne akademije u Sarajevu bavi se grafikom, slikanjem, pedagoškim radom, digitalnim dizajnom, umjetničkom keramikom. Slika u tehnikama ulja na platnu, pastela, akvarela. Izlagao je na više samostalnih i skupnih žiriranih izložbi u zemlji i inozemstvu.

”U vremenu nastanka ovih slika bio sam okružen istim mislima i životnim situacijama koje me prate posljednjih desetak godina. Bilo je to putovanje između užurbane i bukom pretrpane svakodnevnice i želje za pomirenjem duha i tijela u tišini kreativnog rada. Pred očima, na tom putu, kao da još vidim one nestvarne trenutke koji mogu oplemeniti. Prisjećam se onih trenutaka u prirodi koji prethode oluji  ili se javljaju po njenom prolasku. Trenuci začuđujuće tišine i jasnoće koji nam govore o onom što se dogodilo ili nagovještavaju buduće događaje. To stanje između sumnje i sna, mjesto između očiju, stanje je u kojem se, ako se potrudimo, može načuti taj ”glas tišine”. (Iz predgovora kataloga izložbe slika ”Reminiscence in modo clasico”, Muzej Sv. Ivan Zelina, 2015.)

Danko Merin: Tajanstveni plamen Anime u mojim slikama

Svaka osoba je zagonetka. Vi ste zagonetka ne samo za sebe, nego i za sve ostale, a velika tajna našeg vremena je kako prodrijeti u ovu zagonetku. Moćne stvari se događaju kada dodirnemo razmišljanja koje donose mitovi, bajke i vlastiti snovi. Uvjeti i postavke starih mitova su čudni; oni izgledaju arhaično i daleko od nas, ali ako ih pažljivo slušamo i ozbiljno shvaćamo, počinjemo čuti i razumjeti. Jedan od tih mitova je i taj da su drevni ljudi bili izvorno od dva muška dijela, od dva ženska dijela i sjedinjena dva od muškog i ženskog i koji su, u svojoj oholosti, napadali i bogove. I Zeus je rekao: “Mislim da imam plan koji će poniziti njihov ponos i poboljšati ponašanje; ljudi će i dalje postojati, ali ću ih izrezati i razdvojiti.”

Nakon podjele, svaki od njih je želio svoju drugu polovicu da zagrljen sa njom raste u jedno. Svaki od nas, kada je odvojen, uvijek traži svoju drugu polovicu … I razlog je što je ljudska priroda izvorno bila jedna, a mi smo bili cjelina, a želja i potraga za cjelinom zove se ljubav. U ovom apsurdu dvojnosti kako bi bili cjelina kroz proces ”pronalaženja” i u “susretu s sjenom”, moramo prihvatiti svoje, animu i animusa – ujedinjujući nesvjesno i svjesno.

Anima – proizlazi iz latinskog značenja “struja zraka, vjetra, dah, duše”, Anima se odnosi na nesvjesnu žensku dimenziju muškarca. Kako kaže Carl Jung: “To je nešto što živi od sebe, što nas tjera da živimo; to je život iza svijesti koji se ne može potpuno integrirati s njom, ali iz kojeg se, naprotiv, javlja svijest “.

Animus – što je latinska riječ koja znači “racionalna duša; život; mentalne moći, inteligencija”, nesvjesna je muška dimenzija u ženskoj psihi. Ovu androgenu karakteristiku našeg bića možemo promatrati iz različitih perspektiva duha i tijela. Umjetnosti i umjetnicima nije strana ova potreba za prikazivanjem i definiranjem emocija i saznanja da je naša unutrašnjost svjetlo i sjena. Slikar pokušava pokazati potrebu za postizanjem ravnoteže između ta dva aspekta ljudske psihe. U svjetlu, nema potrebe za borbom protiv sjene. Naša bi duša trebala ugraditi našu tamnu stranu jer, kako slikar kaže, “svjetlost će doći prirodno”, svjetlost svijesti koja otkriva nešto novo …

I zato vidimo slikara koji koristi boju duge kako bi uhvatio “beskonačno prolaznu ljepotu leptira“, i slika krila ptica kao simbol anime. Duge kao simbola zavjeta, mosta između ljudskog i božanskog, kao sintezu razumijevanja i podsvijesti. Boje duge, kada se ne gubi svjetlost, i unutarnja ljepota se otvara pred našim očima dok svijetli kroz prozirne kapljice vode u oblaku kiše. Bez namjere da apsorbira svjetlo, prosvjetljenje, radost i sreću … umjetnik namjerava to prenositi tako da razotkrije svoje značenje za druge, i za sebe samog.

Danko Merin