U petak, 24. 10. 2025. u 17,30 sati u galeriji Likovna poneštrica (Trg Maršala Tita 3, Matulji), otvara se samostalna izložba slika Andree Stanić, pod nazivom ”Apstraktne impresije moga zavičaja”. Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Povijesnog i pomorskog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, Nikša Mendeš i viša kustosica muzeja i povjesničarka Tea Perinčić.
Biografija autorice: Andrea Stanić rođena je 23. 8. 1974. u Rijeci (Općina Matulji). Izlagala je na brojnim samostalnim, bijenalnim i skupnim izložbama u Italiji, Francuskoj, Grčkoj, Turskoj, SAD-u, Južnoj Koreji, Japanu, Kolumbiji i drugima. Dobitnica je mnogih prestižnih međunarodnih nagrada i priznanja, uključujući nagradu Parlamenta Geoje – Južna Koreja, nagradu Hrvatske ženske mreže za umjetnost i kulturu, nagradu za izvrsnost Muzeja NACT – Japan, Donatello i Michelangelo nagrade – Italija, Sanremo Art, 1. mjesto na Expolitanadearte Biennale – Kolumbija, 2. mjesto na Global Pop Art Biennalu, i druge.
Uvrštena je u knjigu “Top 50 umjetnika svijeta u koje vrijedi ulagati”, predstavljenu u Muzeju Leonarda da Vincija u Milanu. Prepoznata je po svom radu u području apstraktnog ekspresionizma, kroz svoja djela istražuje duboke emocije, unutarnje svjetove i univerzalne poruke koje prenosi snažnim potezima i izražajnim koloritom.
Njezina djela nalaze se u muzejima, te privatnim i javnim kolekcijama diljem svijeta, a objavljivana su i u relevantnim časopisima i antologijama suvremene umjetnosti.
Iz predgovora Krešimire Gojanović: ”Andrea Stanić – Apstraktne impresije moga zavičaja”
U slikarskim djelima Andree Stanić zrcali se svijet, koji kao da nije posve od ovog svijeta. Iako inspiriran svakodnevicom, obalom, svjetlom i mističnim mirom krhkih jedrilica, njezin slikarski izraz prelazi okvire doslovnog i zaplovljava u prostore koji su podjednako unutarnji i vanjski, stvarni i zamišljeni, opipljivi i fluidni.
Tu nema čvrsto definiranih granice između neba i mora, stvarnosti i sna — sve se pretače jedno u drugo, u beskrajnoj igri tonova, pokreta i tišine. More u njezinim slikama postaje prozračno, gotovo bestežinsko. Ovdje su sunčevi odbljesci kao glazbeni motivi, ritmizirane strukture svjetlosti koje se grupiraju, mreškaju i razgranavaju poput prozirnih koraljnih lepeza, šireći se prema horizontu kao energizirane mreže svijesti i osjećaja. U složenoj paleti njezina kista krije se čitav jedan unutarnji svijet. Svaki potez kista, svaka nijansa boje, svaka mrlja ili linija ima i svoju poeziju i preobrazbu utisaka koji se danima i tjednima talože u njezinom viđenju. Šetnje uz more, trenuci zatečene ljepote – sve to postaje sirovi materijal njezine unutarnje alkemije, iz koje niču slike kao vječno promjenjiva stanja svijesti.
To vrijeme i njezinih šetnji i kasnije slikarskog čina je vrijeme svakodnevnog otkrivanja svijeta iznova, kad se umjetnica susreće sa sobom u tom bezglasnom dijalogu sa prirodom. Na kraju, njezine slike nisu samo pogled na more, nego i pogled u dubine sebe. One nas podsjećaju da stvarnost nije uvijek ono što se vidi i da se ti najdublji dojmovi ne izgovaraju riječima, nego bojom, pokretom i osjećajem. U njezinom radu čitamo dnevnik jednog bića koje neprekidno upija svjetlo svoga kraja i pretvara ga u prostore u kojima je moguće osjetiti i ljepotu i prolaznost, sve u isto vrijeme. To nije samo slikarstvo – to je i svjedočanstvo jednog života.
mr. art Krešimira Gojanović
Iz predgovora Nikše Mendeša: ”Apstraktne impresije moga zavičaja”
U Andreinim motivima isprepleću se more, nebo, nebeska tijela poput Sunca ponajviše, bilo da je riječ o žutoj kugli ili žarko crvenom zalasku koji se stapa s morem. Andrea nanosi boje intenzivno, u kratkim žustrim ili dugačkim smirenim pokretima. Očito je očarana kolorizmom, odnosno impresijama starih majstora, te nam je pokušala predočiti i ljepotu zavičaja u realističkim bojama prirode, ali ističući i vlastitu unutarnju dimenziju kolorita.
No, nije imuna ni na druge oblike, poput figurativnih geometrijskih motiva. Kako ne istaknuti njene jedrilice na moru trokutastih jedara. Na dva primjera, vide se zelenkastosmeđi tonovi s bijelim jedrima, gdje regata jedrilica dočarava uzbuđenje na moru, natjecanje, ali samim figurama ne gubi se utjecaj kolorizma, koji je i dalje spiritus movens Andreinog izričaja.
I na kraju završimo s pogledom na Matulje, živopisnom panoramom gradića podno Učke, s tonovima koji nimalo ne odskaču od ranijih ostvarenja, dočaravajući jednakom energijom crvene krovove kao u pjesmi Gervaisa Pod Učkun kućice bele, i arhitekturu centra mjesta. Umjetnica Andrea Stanić iznova nas uveseljava novim djelima, ali s jednakom strašću kao i u ranijim radovima.
Nikša Mendeš
HDLU Zagreb 